Novosti s glazbene scene Hrvatske
Navalili na 80-e k'o smrt na babu
Zoran Stošić, Zagreb
Ponekad čovjek ne može da se ne zapita, što bi bilo s glazbenim reproduktivcima zadnjih 30-ak godina da se nije dogodilo najplodnije glazbeno desetljeće ikad? Bi li tada novi val bila npr. Josipa? A alternativa recimo Igra staklenih perli?
Ovih je dana, po tko zna koji put, podignut audiovizualni spomenik novom valu, tj. osamdesetima. Ante Gelo je, praćen bendom na ljetnoj pozornici HNK, odsvirao presjek kroz 80-e, prateći glumce u ulozi pjevača, a koliko je sve to bilo davno svjedoče novinski napisi u kojima su pjesme i originalni izvođači u tekstovima nerijetko krivo spajani. Ali na pozornici te večeri nije bilo krivog spoja pa se na okupljanju u čast i slavu neprežaljenih osamdesetih sviralo i pjevalo sve redom, nešto od toga jer pripada dekadi, pa i bez obzira što ne pripada novom valu. U novi val su se tada ukrcali bendovi koji su ionako svirali rock pa su, kako je to Štulić opjevao, brijali bradu, brkove, da liče na Pankrte. Sama Azra je u staničnom dijeljenju na Film i Azru ostala s one strane novovalne ograde, a Patrola, kasnije Zvijezde, nije ni zakoračila u svijet s puno ideja i malo poznavanja instrumenta koji se drži u rukama, da spomenemo samo neke. Tada bitni i drugačiji bili su na suprotnoj strani spektra, tamo gdje se voli djevojke u ljetnim haljinama, gdje si neprilagođen pa ćeš baciti radio kroz prozor, ili si za slobodnu mušku ljubav, a danas se sporiš oko imena benda.
Haustor je svakako jedno od imena na samom vrhu ljestvice dobrih uspomena iz 80-ih, i koliko god izvedenica imali kroz bendove i solo projekte, lijepo je čuti da su opet u studiju, da snimaju zajedno i to nakon punih 30 godina. Arsen Oremović je poželio omiljeni bend obuhvatiti dokumentarcem pa se zgodno poklopilo da je bend u ruke uzeo dub verziju pjesme „Treći svijet“, koju su snimili tada, ali će je sada osvježiti, ili tek završiti onako kako su tada htjeli. Na kakve su tehnološke probleme nailazili tadašnji novovalni izvođači, najbolje govori priča kako su miksajući Treći svijet nešto morali žrtvovati, jer ploča nije mogla istovremeno biti dinamična kroz bas i bubanj, i puna detalja kroz sve instrumente u sredini zvučnog spektra. Danas je sve to kudikamo lakše, a i njima su mnoge stvari valjda sjele na svoje mjesto. Pjesma izlazi na jesen, a film... tko će ga znati, to je skupa i spora igračka, posebno kod nas.
Koncertna sezona u vremenima, nadamo se, nakon korone procvjetala je do pucanja po šavovima.
Split je jedva podnio novu Ultru, na koju su ljudi stigli što na ljetovanje, što onako mladenački bez plana, što da uživo čuju i vide spektakl sezone. Stranih gostovanja je opet dosta, Simple Minds su svirali na Šalati koncert koji su odgađali dvije godine, ali Whitesnake neće doći ni k nama ni na ostatak turneje jer su redom oboljeli. Nakon što im se priključio naše gore list Dino Jelusić, a to mu danas dođe kao da opet imamo Teslu, svi su pohrlili nabaviti karte za njihov nastup pa su zamalo ostali razočarani nakon otkazivanja nastupa. Stvar je spasio Dino, upriličivši svirku s bendom Steel Panther koji je trebao biti predgrupa sada već Dininom Whitesnakeu. Iako prihvaćena kao domaća, i Konstrakta je održala gostovanje, u zagrebačkoj Tvornici, do koje se red interesenata protezao iz susjedne ulice. Sve ostale koncerte i gostovanja najbolje je potražiti na uobičajenim mjestima jer samo festivala je za ovo ljeto najavljeno dvadesetak. I još jedno upozorenje za kraj, ako negdje na Jadranu ovog ljeta čujete da netko izvrsno skida Prljavo kazalište, a nigdje niste vidjeli najavni plakat, to će najvjerojatnije i biti Prljavo kazalište, ali pod sudskom zabranom korištenja vlastitog imena, što im je onako prijateljski namjestio bivši bubnjar.
