Live hören
Jetzt läuft: NEU Kusema von James BKS

Kome je sad do pjesme

Ivan Grobenski iz video spota Siromahi i lazari

Novosti s glazbene scene Hrvatske

Kome je sad do pjesme

Zoran Stošić, Zagreb

Na kraju godine obično smo povlačili crtu pod ljestvice popularnosti i prodaje, slušanosti i broja nastupa, ali i procjene honorara za novogodišnje nastupe. Ove godine podvlačimo crtu pod mrtve i ranjene, nadajući se da to ove godine radimo prvi i zadnji put.

Nitko ne zna koliko vrijedi ono što ima, sve dok to ne izgubi. Do sada smo, svatko za sebe, dolazili do spoznaje, sada se napokon kolektivno možemo prizvati pameti. Pa iako je već do sada bilo skupo i preskupo, jeftinije je da to napravimo svi, odjednom, jer solo igre do sad nisu nas baš popravile.

Za početak, umjesto da čekamo, što prije se trebamo baciti na snove, ne samo o svakodnevici koja nam sad to više znači što je dulje nemamo, nego što ćemo s njom kad jednom napokon dođe. Deni Kožić već neko vrijeme ponovo svira i snima, mora da planira nešto, i mora da na tom putu prima suputnike, ovoga puta okuplja ih pjesmom „Sanjanje“.

Pradavne 1988. godine su na Zimskoj olipijadi kao bob posada nastupili momci iz Jamajke, nestvarni kao australski Djed Mraz u havajskoj košulji. Pokazali su da se može kad se hoće, ali i da možete postati inspiracija za film ne zbog uspjeha, već zbog same želje da uspijete.

Egzotični kao australski Djed Mraz, ili po domaće, kao nekorumpirani političar, Brain Holidays u Hrvatskoj sviraju reggae. I dobro im ide, posljednji su album snimili na Jamajci, a u zimskoj pjesmi „Hladan kao led“ im gostuje Saša iz TBF-a, preobučen ove sezone u Alejuandra Buendiju.

Možda ste sada, više nego ikad u životu, iz kolekcije najdražih pjesama s posebnom pažnjom preslušavali one najteže, one koje nisu hitovi na pločama koje ih nose, često tavore na kraju, nedovoljno primamljive da ih u adrenalinskom naletu poslušamo pažljivo i strpljivo, onako kako su napisane i izvedene.

Ivan Grobenski snimio je 3. album „Siromahi i lazari“, ovoga puta odlučio se za kajkavski koji neće svima biti do kraja jasan, ali jasna će biti atmosfera koju sobom donosi minimalistički i nesvakidašnji aranžman, poput nekog aranžmana uvelog cvijeća, prikladnog za susret sa samim sobom i mislima koje se ne mogu izreći ni glasno ni brzo, i kojima treba ista takva glazbena pratnja.

Možda sasvim nenamjerno, ali nova pjesma grupe Mrave brojim „Tijelo“ vraća nas u najranije dane legendarnog Buldožera, zvukom, tekstom i načinom pjevanja. Nije tajna da se upravo u glazbi reprize događaju češće no inače, ponekad samo zbog novca, ponekad samo zbog podsvijesti, ali najčešće jer je sve već odsvirano i otpjevano. Kao što je i sva poezija napisana i izrečena, sve suze zbog ljubavi isplakane, sva obećanja dana i baš sva prekršena. Kada smo se našli pred ponorom nestanka, kao svi i kao jedan, zavrnuli smo rukav i čekali cjepivo, svi kao jedan. Sada kad je napokon tu, nismo ni nalik sebi samima s početka ovog košmara. Obećali smo spasiti najprije svoje tijelo, da bi duša uopće imala gdje stanovati. Bit će i pjesme i priče, kažu ljudi, samo nek' ovo prođe. U međuvremenu, mnogi su sumnjičavo spustili rukave. I objavili da su sigurni samo u svoju sumnju. Nadajmo se da nas to neće previše koštati...