Live hören
Jetzt läuft: Too Good von Arlo Parks

Tvrda kohabitacija

Kim Verson

Novosti s glazbene scene Hrvatske

Tvrda kohabitacija

Zoran Stošić, Zagreb

Tek dolaskom velike i sveobuhvatne krize, obični su ljudi shvatili da je show bussines za one koji u njemu rade prije svega biznis. Kad se ugasio sav taj show, zinuli su prazni računi i frižideri, čak i onima koji su s lakoćom punili dvorane ili glazbeni eter.

Iako se tvrda kohabitacija između trenutnih podstanara dvaju najutjecajnijih zagrebačkih brda događa usporedo, to nije ni za usporedbu s tvrdom i nepodmazanom kohabitacijom koju nam je kao ultimativni horror show nametnuo podstanar imena nalik onome Bokija 13.

Svjetla pozornice troše puno struje, potrebni su i neki ljudi koji ta svjetla donose, postavljaju pa onda odnose i sve to naplaćuju. Zato veliki izvođači šute i ne objavljuju, a mali koriste zatišje da bi isplivali. Svako zlo za neko dobro.

Novosti s glazbene scene Hrvatske

03:59 Min. Verfügbar bis 06.11.2021


Pobjednica jedne od potraga za novom zvijezdom, tada još tinejdžerica, novom pjesmom objavljuje odrastanje. Već rođena s imenom zvijezde, Kim Verson je u pjesmi „Za malo nježnog dodira“ ipak još uvijek ozbiljno naslonjena na emocije nalik srednjoškolskoj frustraciji zbog neuzvraćene simpatije, ili drami zbog neodgovarajuće nijanse mašne za kosu.

Andrea Kadić dolazi iz sličnog, ali prošlogodišnjeg bubnja mladih talenata, iz kojeg neki žiri ili zainteresirana publika izvuku najbolje, a ostalo bude prepušteno pukoj sreći i zvijezdama.

Andrea pjeva pjesmu „Oči moje boje“ jednako dobro ili loše kao i svi koji su nekada počinjali, nesvjesni visina do kojih mogu, ali ne moraju doći. Njena pjesma ima ozbiljan nedostatak, no ima vremena pa će ispraviti. Naime, statistički je dokazano da su pjesme to veće što je ljubav o kojoj govore bila nesretnija. Tako da, Andreja, bez velikih suza ne nadaj se velikom hitu...

Da je za debeli fascikl ljubavnih brodoloma ipak potrebno neko vrijeme svjedoči Elvis Sršen NoA. Njemu je pjesma koju je nedavno objavio na um pala još krajem 90-ih. Prošlog stoljeća. Pače tisućljeća.

Šalu na stranu, Noina pjesma „Pusti me da sanjam“ pokazuje kako se glazbom rijetko bave oni koji baš nikako nisu za to, radi se zapravo o djelatnosti koja uspješno filtrira npr. nemuzikalne, ili antipatične, ili neambiciozne... Trenutna situacija samo je prilika da se oni manje vidljivi, a željni da i njih sunce ogrije, pokušaju progurati u prvi red do mora. I kao u velikom hitu grupe Aerodrom iz 80-ih „Stavi pravu stvar na pravo mjesto“ svi pokušavaju baš to, i nitko ne želi biti onaj kojem je pritom manje ili više neugodno. Trenutno virus nama globalno radi ono što mi globalno radimo ostalim živim vrstama, jedan predsjednik lokalno drugome radi ono što bi ovaj, da može radio njemu, i tako u krug. Ali, nitko nije ni rekao da će biti lako, zar ne?