Što kad roditelji govore dva različita jezika...
Stand: 08.09.2022, 17:52 Uhr
Aida Kožar
Emina Dežmić-Guler je diplomirana psihološkinja i pedagogica iz Sarajeva kojoj je poznato i kako izgleda ili može i treba izgledati razvoj i odrastanje djeteta čiji roditelji govore dva različita jezika. Za Cosmo BHS pojašnjava šta knjige na jezicima roditelja znače za rast i razvoj djece koja žive u najmanje dvojezičnom okruženju.
„Jako je važno da dvojezična djeca budu izložena sekundarnim podražajima poput knjiga, slikovnica i slično. I to u svrhu kompenzacije i izloženosti jezicima kojima treba da ovladaju istovremeno. Kao što znamo, djeca treba da uče jezik slušanjem i interakcijom sa različitim ljudima i stoga je neophodna balansirana izloženost tim zvukovima, riječima, gramatici jezika kojima će se dijete kasnije koristiti“, naglašava pedagogica Emina Dežmić-Guler i dodaje:
„U tom procesu sticanja govorno-jezičkih veština neophodan je i kvalitet i kvantitet. U smislu kvaliteta govorimo o socijalnoj interakciji ali i o sekundarnim podražajima koji treba da osiguraju kvalitetnu jezičku zastupljenost za balansiranu izloženost jezicima i, odnosno tu mislimo više na knjige, slikovnice, nego na učenje s televizije, koje često može i biti jedan od razloga oskudnog rijecnika kod dvojezične djece.“
„Kada govorimo o kvantitetu“ – pojašnjava pedagogica – „to predstavlja količinu riječi na oba jezika koje dijete uči, čuje, pročita u toku dana. Veća izloženost znači da će dijete imati priliku da nauči više riječi i gramatike, pa će samim tim i imati više prednosti kasnije, u školovanju.
Prema tome, roditelji treba da osiguraju dovoljnu izloženost jezicima koji žele da njihovo dijete ovlada istovremeno. Odnosno, ukoliko bi se dijete upoznalo s drugim jezikom tek kasnije, nakon što ovlada osnovama prvog jezika, onda kod djeteta može doći do izvjesnih govorno-jezičkih problema, odnosno do kašnjenja u usvajanju ukupnog broja riječi u odnosu na monolingualnu djecu.“
Emina Dežmić-Guler također navodi da se donedavno strategija direktne komunikacije odnosno „licem u lice“ ili strategija „jedna osoba jedan jezik“ smatrala za najbolji način za učenje jezika i ako je i dalje jedan od primarnih načina za učenje jezika, pokazalo se da su upravo ti sekundarni podražaji - poput knjiga i slikovnica - izuzetno učinkoviti.
-Ako oba roditelja ne provode podjednaku količinu vremena sa djetetom, tj. jedan roditelj ponekad provodi puno više vremena u odnosu na drugog roditelja, tada i izloženost djeteta jeziku koji govori drugi roditelj nije dovoljna i to je potrebno nadoknaditi upravo tim raznim sadržajima, odnosno podražajima, kao što su knjige, slikovnice i slično, u kojima su zastupljeni odgovarajući sadržaji i različitost u skladu sa djetetovim uzrastom – poručuje Emina Dežmić-Guler.
