Live hören
Jetzt läuft: ON STAGE Un canto a mi tierra (live at juicy beats 2011) von Quantic & His Combo Barbaro

"Što na podu spavaš" – novi roman Darka Cvijetića

Darko Cvijetić

"Što na podu spavaš" – novi roman Darka Cvijetića

Davor Korić, Keln

Nakon izuzetnog uspjeha koji je postigao s romanom „Schindlerov lift“ pjesnik, reditelj, glumac i pisac iz Prijedora Darko Cvijetić je napisao novi roman slične forme „Što na podu spavaš“.

Romanom „Schindlerov lift“ Cvijetić je naprečac osvojio srca čitatelja, dobio niz uglednih nagrada i priznanja od književnih kritičara, a nedavno je ovaj potresni antiratni roman postavljen na scenu Kamernog teatra u Sarajevu u režiji beogradskog reditelja Kokana Mladenovića.  Njegov novi roman „Što na podu spavaš“ je kao i prethodni objavila agilna izdavačka kuća iz Sarajeva Baybook.

"Što na podu spavaš" – novi roman Darka Cvijetića

03:45 Min. Verfügbar bis 10.06.2022


Teško ratno naslijeđe i traumatični teret prošlosti opsesivne su teme Darka Cvijetića, autora desetak knjiga poezije, koji je u romanu „Schindlerov lift“ na rijetko potresan način opisao tragične sudbine stanara crvenog solitera u Prijedoru. I dok ovaj kratki roman, koji nikoga ko ga je pročitao ne može ostaviti ravnodušnim, predstavlja svojevrstan bilans rata i kolektivne tragedije koja je zadesila Bosnu i Hercegovinu, Cvijetićev novi roman simboličnog naziva „Što na podu spavaš“ je intimna, fikcionalna ali istovremeno i faktografska obiteljska hronika obilježena tragičnim ratnim zbivanjima.

„Sama ta naslovna konstrukcija je zapravo jedno otvaranje vrata tom problemu nesigurnosti. Naprosto kao da smo lišeni mogućnosti da spokojno spavamo. I ta činjenica nas upućuje na jedan problem koji je višestruk, a to je da mi nismo u stanju da prenebregnemo tek tako ono što nam se dogodilo u ratu.“, - objašnjava Darko Cvijetić koji fokus sa solitera, simbola raspada zajedničke države, premješta u uži prostor jedne porodice iz Prijedora koja također preživljava taj raspad sistema.

„Radi se o multietničkoj, multinacionalnoj porodici koja jednog momenta dijeli sudbinu istog onog solitera iz prvog romana i vidimo zapravo užas toga raspada koji se odvija unutar jedne obitelji, unutar jedne familije koja nije nikako u stanju da se pomiri sa užasom koji se događa i tom stalnom pomjeranju diskursa da se zapravo jedan dio porodice uvijek nalazi na neprijateljskoj strani šta god učinili.“

Roman „Što na podu spavaš“, jezgrovita, emotivna poetska proza, svjedoči o ratnom ludilu koje se širi kao požar čiji plamen zahvata više generacija. Porodična povijest se provlači od oca glavnog junaka koji je takođe izgubio svoje najbliže u logoru Jasenovac do momenta kada se najmlađi sin, piščev brat, koji je otišao na služenje redovnog vojnog roka u Sarajevo nađe u apsurdnoj poziciji zarobljenog čovjeka u kasarni u gradu koji je i sam u opsadi.

„Dakle ponovo se logorsko iskustvo neprekidno produžava i ta agonijska crta unutar porodice je neprekidno vidljiva, jasna i očita. I to je zapravo ono što je mene duboko uznemiravalo. Ja sam se poslužio postdramskog tehnikom. To je ta neodlučivost između dokumentarizma i fikcije.“

Primjenom tehnike fragmentarnog pripovijedanja Cvijetićevi junaci iz različitih kutova govore o osobnoj i kolektivnoj patnji, strašnim stradanjima i patnjama nevinih žrtava tako da se, kako ističe pisac, dobija kaleidoskop različitih pogleda na tragediju koju niko ne može izbjeći. Tako bespoštednost kojom se iznose svi ti ratni užasi u ovom emotivno veoma potresnom romanu doseže dimenzije antičke  tragedije.

„Ja smatram da ta demijurgija ove geografije na kojoj mi živimo je jedna duboka determiniranost nesrećom, kao da smo mi ovdje usudbom predodređeni da svaka generacija doživi jednu vrstu žestoke ratne traume koja se prenosi s koljena na koljeno. I to je ono što povezuje antičnost sa mojim malim romanom i jednim i  drugim.“, - kaže Darko Cvijetić čija je spisateljska namjera bila da se prilikom čitanja njegovih romana, a prema definicji antičke tragedije, postigne katarza, odnosno emotivno pročišćenje.

„Naravno. Pokušaj da se zapravo dođe do pogleda na samoga sebe u ogledalu. Mislim kad bi smo pošli od osnovnog elementa da svako preuzme odogovornost za ono što se dogodilo mi bismo svakako olakšali budućim generacijama prohodnost kroz tu prošlost i lakše im otvorili vrata nekoj normalnijoj budućnosti i došli bi u poziciju da se ne spava više nikada na podu nego da spavanje i sanjanje uz tu minutu neba uvijek treba da bude u udobnosti kreveta i udobnosti ognjišta“.

Stand: 10.06.2021, 18:24