Live hören
Jetzt läuft: ON STAGE Bedroom eyes (live at c/o pop 2009, Gloria Theater Köln) von Natty

Mediji i rasizam – problem koji se ne smije ignorirati

Nenad Kreizer razgovarao je s Ivom Krtalić o rasizmu u medijima

Mediji i rasizam – problem koji se ne smije ignorirati

Nenad Kreizer, Köln

Ni njemački mediji nisu lišeni rasizma. Što treba učiniti kako bi se smanjila opasnost od rasističkih tonova u medijima? Iva Krtalić, povjerenica WDR-a za integracije i interkulturnu raznolikost govori o mehanizmima u borbi protiv rasističkih pojava u medijima.

Posljednjih tjedana intenzivno razgovaramo o rasizmu. Da li se radi o novom fenomenu? Zašto se sada toliko intenzivno o tome govori?

Ne radi se o novom fenomenu, ali se za njemačke prilike radi o novoj diskusiji. Ključni su bili dogadjaji koji su se lani dogodili u SAD-u, prvenstveno ubojstvo Georgea Floyda, koje je dovelo do nacionalnih prosvjeda pokreta Black Lives Matter. Prosvjedi su i u Europi doveli do toga da se uopće i počelo govoriti o rasizmu kao o problemu. I u Njemačkoj su organizirani prosvjedi i postavilo se pitanje problema rasizma u Njemačkoj. To je pitanje postalo ključno nakon napada u Hanauu i Halleu, primjerice. U medjuvremenu se dakle i ovdje postavlja pitanje koliko je njemačko društvo, koliko su institucije poput policije, sudstva i drugih, podložne rasističkim stavovima i praksama.

Razgovor Nenada Kreizera s Ivom Krtalić

07:56 Min. Verfügbar bis 18.03.2022


Do sada se često smatralo da rasizam nije njemački problem, govorilo se o marginalnim pojavama na desnici, o neprijateljstvu prema useljenicima. Ali moderna definicija rasizma odnosi se na neprijateljstvo prema odredjenim skupinama ljudi koje se smatra manje vrijednima isključivo zbog pripadnosti odredjenoj etničkoj ili vjerskoj skupini. Dakle, svakako se i u Njemačkoj treba govoriti o rasizmu.

Konkretno je danas riječ o rasizmu i medijima. Kako se on izražava?

Pa, on se primjerice izražava riječima, on se izražava nepromišljenim govorom u medijima koji može dovesti i do govora mržnje.

Mi smo trenutno na meti kritika zbog jedne emisije u kojoj su korištene riječi oko kojih u medjuvremenu postoji društveni konsenzus da ih treba izbjegavati. To su izrazi koji se danas smatraju uvredljivima prema odredjenim skupinama i to su izrazi koji nose teret povijesnih značenja. Primjerice, tako se u Trećem Reichu označavalo ljude koje se smatralo nižom rasom, pa kad danas koristimo te riječi, one diskriminiraju, one isključuju.

Ključno je i pitanje tko u odredjenim medijskim formatima govori o kojoj temi. Ako u nekoj emisiji sjede pripadnici drustvene većine, onoga sto se označava kao društvena norma, i stavljaju u pitanje da li uopće postoji diskriminacija odredjenih skupina, onda je to takodjer jednostrani diskurs, koji može otići u rasizam. Zamislite da u emisiji sjedi petoro muškaraca i govori o tome da uopće ne postoji seksizam prema ženama. I to bi bio jednodimenzionalan i uvredljiv diskurs.

Dakle, ne radi se o politickoj korektnosti ili nekakvom diktatu, već o pitanju kako se mediji odnose prema različitim društvneim skupinama, odnosno da li se vode načelom ne-diskriminacije.

Iva Krtalić

Tko je odgovoran za takve rasisticke momente?

Pa, teško je odgovornost staviti na jednu osobu – urednika ili urednicu, na autore, i tako dalje. Čini mi se da je ključno pitati da li u redakcijama i medijskim kućama uopće postoji svijest o tome kako izgleda naša publika, kakve efekte ima odredjeni medijski govor i slično. Dakle, da li uopce postoji svijest o toj temi i njezinoj drustvenoj važnosti.

Jedan očit primjer je pitanje koje riječi kao novinari koristimo. U Njemačkoj je do sada uvijek vladao odredjen oprez oko korištenja riječi rasizam. Mediji i politika radije su govorili primjerice o neprijateljstvu prema strancima ili prema useljenicima. No, u medjuvremenu znamo da su takvi izrazi takodjer neprimjereni.

Na primjer, nakon prošlogodišnjeg terorističkog napada u Hanauu, u kojemu je ubijeno devetoro ljudi, prvi medijski izvještaji zaista su navodili motiv neprijateljstva prema strancima. No, svi ubijeni bili su njemački državljani useljeničkog podrijetla. Oni su dakle bili meta napada jer je napadač prema njima osjećao mržnju. Dakle radi se o klasičnom rasizmu i dobro je da su i mediji i politika brzo usvojili taj izraz kako bi opisali taj dogadjaj.

Što se može učiniti da mediji izbjegnu rasistički govor i problematične formate?

Vrlo je važno da u medijskim kućama postoji svijest o problemu. Tu se ne radi o nekakvim društvenim modama, političkoj korektnosti ili o tome da klasični mediji moraju pratiti tempo razgovora na drustvenim mrežama. Jer, činjenica da smo prije dvadeset godina koristili odredjene izraze bez razmišljanja ne znači da ih treba koristiti i danas.

Društvena diskusija se mijenja i novinari toga moraju biti svjesni. Važno je da se u medijskim kućama o tim temama govori, da se organiziraju radionice i razgovori, jer i novinari uvijek mogu naučiti nove stvari. Drugim riječima, važno je da se uvijek iznova reflektira vlastiti novinarski rad.

Postoje li u medijima strukturni problemi ili rješenja?

Po mom mišljenju, najvažnije je da mediji, prije svega javno-pravni mediji, budu svjesni promjene sastava društva za koje prave program. Na primjer, u našem području emitiranja skoro 30 posto ljudi ima takozvanu migracijsku pozadinu. To ne znači da treba raditi nekakav poseban program, ali to svakako znači da takozvana društvena sredina nije homogena, kao sto je se često prikazuje, već je raznolika. Ovdje se radi o čitavoj lepezi različitih kulturnih iskustava, različitih mišljenja, političkih stavova, perspektiva. I tu raznoliku realnost moramo prikazati u medijima.

To ce naročito biti važno ubuduće. Preko 40 posto djece u osnovnim školama u NRW-u dolazi iz useljeničkih obitelji – i to je za desetak godina naša publika. Dakle, već sada moramo raditi na tome da produciramo program za cijelo društvo.

To možemo jedino ako i same redakcije postanu raznolikije. Dakle, da u medijskim zanimanjima radi više ljudi različitih biografskih iskustava – različitog porijekla, različite socijalne situacije i slično. Tim putem u medije dolaze i nove perspektive, nove teme, koje možda do tada uopće nisu prisutne u programima. Na taj način se s jedne strane lakse može izbjeći zamka diskriminacije ilii uvredljivog medijskog govora, a s druge strane time nastaje i raznolikija i višeslojnija slika društva koju mediji prenose.

Stand: 18.03.2021, 18:23