Live hören
Jetzt läuft: Io E Te von rossvanboss

Interkulturalni vrt „Miris ruže“ u Berlinu

Interkulturalni vrt „Miris ruže“

Interkulturalni vrt „Miris ruže“ u Berlinu

Semra Saračević, Berlin

Kad je Centar za Jugoistočnu Europu iz Berlina, prije 14 godina pokrenuo Projekat Interkulturalni vrt „Miris ruže“, kao mjesto susretanja ratom traumatiziranih žena iz BiH, teško je bilo povjerovati da će to mjesto postati mostom prijateljstva naroda i kultura. Danas je to istinski interkulturalni vrt, u kom na prostoru od dvije hiljade kvadratnih metara, uz Bosanke, parcele obradjuje 70 hobi-baštovana, iz 23 zemlje svijeta.

Nedjeljom je ovdje najživlje. Nedjeljom popodne, Interkulturalni vrt „Miris ruže,“ smješten u gradskom Parku Am Gleisdreieck, u berlinskoj općini Kreuzberg, otvori svoja vrata za posjetitelje. Uz 70 hobi-baštovana, pripadnika ove vrtlarske obitelji, svraćaju susjedi, znatiželjnici, slučajni i namjerni prolaznici. Korisnici parcela, medju kojima su i djeca iz osnovnih škola u susjedstvu, dolaze iz raznih krajeva svijeta. Sporazumijevaju se na 12 stranih jezika. Odavno to nije samo mjesto za susrete traumatiziranih žena iz Bosne, što je bila prvobitna namjera ovog prostora. Prvo su im počeli svraćati susjedi, pa predstavnice brojnih berlinskih institucija, političari i zaljubljenici u zdravu hranu, potom zainteresirani za podršku i suradnju, u konačnici zainteresirani za baštovanstvo. U 14 godina postojanja, Bašta je postala „svijet u malom“. Za žene, koje su u startu izolirano, sa skepsom gledale svijet oko sebe, Bašta je, svojim otvaranjem, postala-mostom prijateljstva.

Most prijateljstva, svijet u malom

03:00 Min. Verfügbar bis 06.11.2021


Most prijateljstva

Baštovanke Interkulturalnog vrta „Miris ruže“

Baštovanke Interkulturalnog vrta „Miris ruže“

Naravno da su iznenadjenje promjenama kojima su svjedočile, pričaju Bosanke. Osobito se raduju što su imale priliku upoznati svijet oko sebe. Izbliza. Bila je to prava prilika za topljenje predrasuda.

Važno je bilo imati priliku upoznati svijet oko sebe priča Seka Mujkić: „Ti kontakti su promijenili sliku, da su Nijemci previše hladni prema strancima, da su Turci malo više konzervativni, to je potpuno drugačije, kad nešto čuješ ili kad nešto doživiš“.  Za Negru Hasanović su kontakti sa vanjskim svijetom: „Doslovno most, rastapanje leda, gdje smo sve mogli da upoznamo, svima šansu damo, da onda kad više terapija ne može da pomogne, onda se može nositi upravo sa ovim. Želja je postojala da svi sve razumijemo, taj momenat otvara srca i sposobnost traženja riječi koje nas spajaju. „Gut, super, ok, talijanski, engleski, stomak“. Mirsada Hodžić je kaže potpuno promijenila mišljenje o ljudima oko sebe: „Uvjerila se da su ljudi ok, dobrog srca, dobre duše. Imala sam uvijek pogrešno mišljenje o Turcima, sad sam ga promijenila, upoznala ove koji dolaze kod nas, stvarno dobri ljudi. Dolaze u baštu Turci, svi dolaze.“ Raza Alić je pripovijeda, Berlin upoznala u ovoj Bašti: „Kao jedna porodica. Komšije dodju, uzmu makaze, sijeku ruže, hoće da pomognu. Kad pijemo kafu zovemo mi njih. Bašta je kao jedan most. Velika porodica, nema odakle  nas nema i koliko nas nema.Tako da kad dodjem kući osjećam se lako.“

Priznanja, prijateljstva

Presretne su Bosanke da odavno ovdje više nisu same. „U početku smo dobijali priznanje od komšija, danas nas nagradjuju institucije“, kaže Begzada Alatović, voditeljica Projekta Interkulturalni vrt „Miris ruža, (Der Interkulturelle Garten „Rosenduft“): „I sama sam iznenadjena kakvo značenje Bašta danas ima. 2015 godine došlo je puno ljudi iz komšiluka, željeli su da sa nama rade. Imaju parcele, neki su sa djecom i škole su sa nama. Kad sve poradimo, zalijemo, predveče se kafa pije. Nekad se zapjeva, nekad se zaplače. Psiholozi, pedagozi, dolaze ovamo, kongresi koji se održavaju u Berlinu, sve ih zanima, kakvu saradnju imamo sa komšijama, oni se tome dive, tako da smo sve više dio kongersa, savjetovanja.“

Tema doktorskih disertacija

Doktorske radove na temu tradicionalnog čuvanja i zaštite starih sjemena pisali su ovdje studenti iz Austrije, Švicarske i Švedske. Sve više starijih Nijemaca, dolaze nedjeljom da gledaju baštu i pričaju sa ženama, priča Begzada Alatović: „Pitali su, da li mogu često da dolaze ovdje i posmatraju ove naše biljke kako rastu. To ih je podsjećalo na godine poslije Drugog svjetskog rata, kad su oni takodjer, ovdje imali svoj bašte i tu sijali. Pričaju nam svoje doživljaje, ali i povjest prostora na kom je danas naša bašta.“

U središtu vrta je velika glinena peć u kojoj Bosanske peku specijalitete kojima se raduju svi. Arhitektica Isabel Schmitd, projektirala je i zajedno sa ženama i svojim koleginicama, sazidala tu glinenu peć. Kako stanuje u blizini, ponosno pokazuje svoju parcelu, i veli kad god može sjeda na bicikl i dolazi ovdje. Žao joj je što:„Još nisam naučila bosanski, što uopće ne čini smetnju da se mi sporazumimo, spotazumijevamo se rukama i nogama. Bosanke su tako gostoljubive, otvorene, ali naravno, jasno nam je koji je razlog postajanja ovog vrta.“

Ime (djul)ruže

Svoje ime „Miris ruže“, Vrt je dobio po autohtonoj sorti bosanske ruže „Saraj djul ruža“, koju su žene donijele originalno iz Bosne. Visoko izraslim granama „opasala“ je baštu, a opojnim mirisom od maja, pa sve do oktobra, djul-ruže, privlače znatiželjnike.

Već je dio povjesti, da su u 14 godina postojanja Vrta „Miris ruže“, ovdje svraćali, stručnjaci i zaljubljenici u zdravu hranu i zelene oaze velegrada, poput britanskog princa Charlesa. „Dodju nam nedjeljom i predstavnici Hrvatske ambasade u Berlinu“, dodaje Alatović. Još nisu, ali, možda jednog dana na ovo mjesto susretanja ljudi i kultura iz cijelog svijeta, svrati i neko iz bosanskohercegovačke Ambasade u Berlinu.

Stand: 26.11.2020, 18:00