Samit o izbjeglicama: Tvrdi stavovi. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 10.05.2023. 15:56 Min.. Verfügbar bis 09.05.2024. COSMO. Von Amir Kamber.
Samit o izbjeglicama: Tvrdi stavovi
Stand: 10.05.2023, 16:58 Uhr
Amir Kamber, Amir Sužanj, Borislav Šujanski
Kancelar Olaf Scholz pregovara s premijerima i premijerkama saveznih zemalja o novcu. Komune traže veću podršku za zbrinjavanje izbjeglica. Savez odbija. Zašto? Osim toga, njemački političari govore o novoj vrsti kontrole prava na azil na vanjskim granicama EU. Da li je to povezano s izbjegličkim kampom Lipa u BiH - gdje aktivisti i novinari skreću pažnju na objekat koji bi, bez pravne osnove, mogao biti korišten kao zatvor. Šta o tome misli aktivista Petar Rosandić? Više o bosanskohercegovačkoj migrantskoj politici od Amira Sužnja.
Bosna i Hercegovina je od samog početka migrantske krize iznijela veliki teret priliva i prihvata migranata jer je bila na jednoj od najmasovnijih migrantskih ruta od Turske i Grčke prema zapadnoj Evropi. O tome kakva je trenutna situacija i kakva je politika bosanskohercegovačkih vlada na raznim nivoima prema migrantima razgovaramo sa našim dopisnikom iz Sarajeva Amirom Sužnjem.
Amire, prije nego što otvorimo temu o politici prema migrantima, spomenućemo podatak da je u prva četiri mjeseca ove godine pritisak migranata znatno manji nego što se očekivalo, a pogotovo manji od kapaciteta kojima Bosna i Hercegovina raspolaže.
Da, moglo bi se tako reći. Iako je dolazak proljeća najavljivan kao početak novog masovnijeg talasa, zasad je broj migranata mnogo manji od kapaciteta prihvatnih centara. Kao i u vrijeme najsnažnijeg pritiska migrantske krize u proteklim godinama, glavni teret je na Sarajevskom i Unsko-sankom kantonu, gdje su smještena četiri prihvatna centra za migrante u Bosni i Hercegovini. Situacija se u ovom trenutku, što ne znači da se ne može promijeniti, ni po kojem parametru ne može smatrati kriznom. Trenutno se u migracionim kampovima nalazi oko 450 migranata, a kapacitet je 1500 plus 500 tako da ne možemo govoriti o nekom kriznom momentu. To je, uostalom, nedavno potvrdio i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković prilikom nedavne posjete migratskom centru Lipa u Bihaću.
Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine
“Kroz medije se pojavilo nekoliko informacija, koje su bile razlog za jedan mali alarm da provjerimo da li su stvari pod kontrolom kako se ne bi desilo ono što smo u prošlosti gledali – da Krajina trpi sama velike probleme migrantske krize. Došli smo ovdje da poručimo građanima Unsko-sanskog kantona da ćemo sigurno, sa svim institucijama, stajati uz institucije, vlade, grada Bihaća, drugih opština i gradova Unsko-sanskog kantona i mislim da se takav scenario neće ponoviti. Ni trendovi ni brojevi ne zabrinjavaju toliko.”
Čuli smo ministra Konakovića, koji je posvjedočio da institucije situaciju potpuno drže pod kontrolom, ali treba reći da su brojčani podaci koje iznose u institucijama samo djelimični podaci. Izvjestan broj migranata, koji se obično kreće oko 4 hiljade, kako su u januaru potvrdili iz Međunarodne organizacije za migracije, je van migrantskih kampova, i to ne zbog nedostatka kapaciteta, nego je to njihov izbor. To su oni ljudi, koji su, ako se to tako može reći, na proputovanju kroz Bosnu I Hercegovinu u nastojanju da se prebace preko granice u Hrvatsku. Svi ti ljudi, gdje god da uđu, u konačnici završavaju u Unsko-sanskom kantonu, uglavnom u gradu Bihaću i Velikoj Kladuši jer su im to baze iz kojih od početka krize pokušavaju da se dočepaju Evropske Unije.
U različitim fazama migrantske krize čule su se različite ocjene o rezultatima i spremnosti bosanskohercegovačkih institucija da se suoče sa izazovima krize. Kako bismo mogli ocijeniti političku institucija prema migrantima u ovom trenutku?
Prvo treba reći da se u velikom dijelu krize, od početka 2018. godine, a od tada je u Bosnu i Hercegovinu ušlo više od 110 hiljada migranata, mnogo šta odvijalo stihijski, inercijom. Glavni teret nosile su lokalne vlasti tri kantona – uz ova dva o kojima smo govorili tu je u nešto manjoj mjeri i Tuzlanski kanton. Vijeće ministara BiH od prošle godine ima usvojenu strategiju, ali sve u toj strategiji zasniva se na podršci i sredstvima Evropske unije. To praktično znači da odnos bosanskohercegovačkih institucija prema migrantima u potpunosti zavisi od tih evropskih sredstava, ali i od još nečega – evropskih preporuka ili ako ćemo biti direktniji, svojevrsnih naređenja bosanskohercegovačkim vlastima, a o tome ćemo nešto kasnije. Pozicija i, ako to tako možemo reći, kvalitet života migranata u najvećoj mjeri su uslovljeni tom evropskom podrškom, čitava infrastruktura je zasnovana na njoj. Do koje mjere sve to ide pojašnjava nam zamjenik direktora Službe za poslove sa strancima BiH Mirsad Buzar.
“Moram naglasiti da je Evropska unija zaista izdvojila značajna sredstva za pomoć i podršku Bosni I Hercegovini kako bi se na što efikasniji način nosila sa ovim fenomenom. Čini mi se da je dosad 90 miliona eura uloženo. Između ostalog, uložen je novac i u jačanje kapaciteta. Kada govorimo o jačanju kapaciteta, govorimo, naravno, i o zaštiti državne granice, jačanju granice. Učinjeno je mnogo i u onom segmentu borbe protiv krijumčarenja migranata. Zaista nemamo one slike, ukoliko se sjećate, migranata koji borave negdje u šumama, koji borave u nekim napuštenim fabrikama itd… U tom smislu je, evo, izgrađena i Lipa kao jedan dobar oblik saradnje Ministarstva sigurnosti i države sa lokalnom zajednicom, gdje smo napravili i stavili u funkciju jedan zaista moderan prihvatni centar.”
Izbjeglički kamp Lipa
Zamjenik direktora Buzar je, evo najavio naše sljedeće pitanje, a to je gradnja centra za detenciju, svojevrsne pritvorske jedinice u kampu Lipa. Pojedini mediji su pisali o tom projektu kao o gradnji svojevrsnog logora, odnosno zatvora za migrante, i to sredstvima Evropske unije. Kako takve konstatacije, bolje reći optužbe pojašnjavaju u bosanskohercegovačkim institucijama?
E, to je zanimljivo pitanje. Iz ugla bh-institucija, kamp Lipa se pominje kao veliko dostignuće u svim elemenima, pa i u oblasti politike vlade prema migrantima. Međutim, mediji su objavili kako je taj centar svojevrsna pritvorska jedinica za, kako je pojašnjeno, opasne migrante kojima je zbog različitih razloga zabranjeno kretanje i koji su pod prismotrom. U centru, kako tvrde pojedini mediji, vladaju nehumani uslovi, a pored toga, kantonalne vlasti se žale da ministarstva sigurnosti i vanjskih poslova, kao ni Služba za poslove sa strancima, nisu obavijestili kantonalnu vlast o poduzimanju ovih koraka. Sad svi pokušavaju da izbjegnu odgovornost, pa nije jasno ko je uopšte dao dozvolu za gradnju tog pritvora. Gradonačelnik Bihaća Elvedin Sedić kaže kako mu je pojašnjeno da nije riječ o zatvorskoj jedinici, ali ipak očekuje da taj centar bude izmješten na neku drugu lokaciju zbog straha građana od takvog objekta.
“Tu nije riječ ni o kakvom zatvoru, nije riječ ni o kakvom dugoročnom zatvoru za bilo kakve osuđenike, nego je riječ samo o privremenom zadržavanju onih osoba za koje je potrebno utvrditi određene sigurnosne provjere. Tražili smo da se detencijski centar, ako za njim ima potrebe, izmjesti i uspostavi negdje na nekoj drugoj lokaciji”.
Petar Rosandić, SOS Balkanroute
"Ljudi su prisiljavani da dolaze u kamp Lipa, koji je kao što znamo odsečen od civilizacije. U krugu od 27 km nema nikakve socijalne infrastrukture. Što bi rekli daleko da očiju javnosti, daleko od bilo kakve civilizacije, a kamoli promatrača za ljudska prava.
Ljudi su izloženi policijskom režimu tamo. Otkriveno je da je u Lipi napravljen u međuvremenu zatvor u sklopu kampa, u samom središtu kampa na 1.000 kvadratnih metara. Mađarski komesar Oliver Varhelji je rekao da će se tu zadržavati "fake asylum seekers", dakle tražitelji azila koje će deportovati u matične zemlje.
I to je ono što nas je i zabrinulo, a sa više izvora je potvrđeno u međuvremenu i u izjavama komisija Evropske unije. Mislim da je bitno da se borimo protiv takvih pojava. Moramo se boriti protiv zatvora na vanjskim granicama Evropske unije o kojima niko nije nikog obavestio. I ne samo to nego je i sasvim nejasno ko će tu uopšte biti zatvaran."
Amire, javnost očekuje odgovore, među kojima je i onaj je li izgradnja ovog pritvorskog centra naložena iz evropskih institucija?
Tako je, ali zasad tih odgovora nema. Priča o detencijskom centru ima niz nejasnoća – ko je dao odobrenje za gradnju, ko je i čim finansirao i zašto nisu obaviještene sve institucije. Zaobiđeno je čak i Ministarstvo ljudskih prava Bosne i Hercegovine, koje je po svim svojim ingerencijama moralo biti obaviješteno i konsultovano. O tome bi trebalo da se očituje i Vijeće ministara, ali nije sigurno da će mediji dobiti odgovor na pitanje da li otvaranje pritvorske jedinice za migrante ima veze sa onim što je krajem prošle godine najavio evropski komesar za proširenje Olivér Várhelyi. On je tada poručio kako Evropska unija, finansirajući te aktivnosti sa milion eura, očekuje od Bosne i Hercegovine da čuva njene granice, tako što će, uz finansiranje deportacija, omogućiti i gradnju objekata za zadržavanje jer, kako je rekao, lažni tražioci azila moraju biti pritvoreni dok ne budu vraćenji u zemlju porijekla. Biće tu mnogo osjetljivih pitanja, koja bi mogla ozbiljno zagolicati i neke visokopozicionirane funkcionere u evropskim strukturama.
