Diversity-Day: Raznolikost i politika. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 23.05.2023. 15:18 Min.. Verfügbar bis 22.05.2024. COSMO. Von Amir Kamber.
Diversity-Day: Raznolikost i politika
Stand: 23.05.2023, 17:36 Uhr
Amir Kamber, Boris Rabrenović, Nada Pester
Boris Mijatović, poslanik stranke Zeleni u Bundestagu, u razgovoru s Amirom Kamberom razlaže zašto biografiju ne treba reducirati na doseljeničku pozadinu iako i ona može igrati važnu ulogu. Kakvu tačno? Treba li politici i parlamentima doseljenička kvota? Šta je za Mijatovića pravi put prema raznolikosti?
Osim toga, povodom Diversity-Day-a, predstavljamo rezultate COSMO istraživanja o gradonačelnicima i gradonačelnicama u NRW-u kada je u pitanju raznolikost. Trideset posto stanovništva s migracijskom pozadinom - koliko isto takvih političara na vodećim funkcijama?
Fenomen je poznat, ali pojam, pojam je relativno svjež u političkom prostoru: diversity. Šta ta riječ znači za vas?
Raznolikost za mene u prvom redu znači zabava, radoznalost, upoznavanje nove okoline, kulture svugdje na svijetu. Raznolikost je za mene znači negdje otputovati - ali to je jedan sasvim lični aspekt.
Boris Mijatović
Šta je zadatak politike u debati o raznolikosti?
To je zaštita raznolikosti, zaštita prava manjina, recimo. Postoji mnogo grupa koje iz raznih razloga strahuju da bi mogli izgubiti svoja prava. To nam mora biti važno. Inače, Charta raznolikosti ima sedam dimenzija koje bi politika trebala štititi.
Šta mislite o kvotama za raznolikost u parlamentima i politici? Nešto ranije smo čuli da postoje političari koji tako nešto zagovaraju – npr. da se osobe sa doseljeničkom pozadinom putem kvote primame da uđu u politiku?
Ja sam kod takvih pitanja, s tehničke strane, skeptičan. Ne simpatiziram kvote. Ja svoje doseljeničku pozadinu ne osjećam. Ja sam rođen u Kasselu. Osjecam se kao Nijemac iako formalno imam migracijsku pozadinu, iako sam prve tri godine svog života formalno bio stranac. Ne znam šta bi bile druge dimenzije koje bi trebalo uzeti u obzir. starosna dob, spol, seksualna orijentacija, socijalni položaj, morali bi onda imati kvotu za grupe koje se razlikuju po primanjima. Mislim da je kvota za žene super, najmanje pola moći treba dati ženama. To je jednostavan princip. Što se tiče dodatnih kvota sam dosta skeptičan.
Šta je onda rješenje, da se problem sam od sebe riješi?
Ne, nikako, ljude treba ohrabriti da se bave politikom. Treba razgovarati s grupama koje misle da su isključene iz politike, treba pokazati da smo mi, da je demokratija zapravo normalna stvar, odnosno da su oni, svejedno kakve pripadnosti, njen dio. Volio bih kada bi biračko pravo tako izmijenili da ljudi koji su dio komune, 5 ili 10 godina, da imaju pravo birati i da budu izabrani.
Vi ne razmišljate samo o migracijiskoj pozadini kada se govori o raznolikosti. No, uprkos tome, riječ je ipak o jednoj dosta prominentnoj temi?
To je emocionalna, velika tema. Vidi, mi slavim Božić 6. Januara, ne 24 decembra. Ili, pogledaj mi slavimo Bajram. Takve stvari su čovjeku bitne. I te priče treba pričati jer nas obogaćuju. Jednu takvu emocionalnu vezu s vlastitom pričom ne treba posmatrati kao nešto ekskluzivno već kao nešto što svima poznato. To je moja motivacija. Zbog toga treba s ljudima komunicirati, treba im ponuditi da se uključe u politiku, to je meni važno. Ne bilo kakva kvota već nešto sasvim praktično, da ljudi primjete da njihove interese neko ima na umu, da je potrebno raditi na rješenjima. To je za mene raznolikost.
S druge strane, kada jedan poslanik iz biografskih razloga posjeduje afinitet za jugoistočnu Evropu on upravo zbog toga drugačije sudjeluje u političkoj debati o njoj. Možemo pogledati u pravcu BiH, što se mene tiče čak i kritično kada je riječ o kvoti, zato što se u tamošnjim političkim igrama pitanje nacionalne kvote zloupotrebljava što opet vodi do političke blokada. Ali da se vratim korak unazad: Uprkos svemu je razlika kada vi sjedite u Bundestagu raspolažete tim znanjem zbog lične priče?
Ja mogu reći samo dvije stvari. Ovaj Bundestag je najmlađi, ima najviše žena, i ustvari je najraznovrsniji u istoriji Njemačke, tu su osobe iz raznih kultura, raznih religija, s raznim pričama itd. To je za nas sjajno iskustvo jer se politika iz tog razloga mijenja. Ja donosim priču mog oca, njegovu perspektivu, mogu pričati o situaciji u bivšoj Jugoslaviji – ali ja ipak iz samo toga nerado iščitavam moje pravo da sjedim ovdje u Bundestagu. Još nešto, ja sam u svom ličnom iskustvu kada sam uvijek bio “samo onaj neko na ić”, Mijatović, vidio motivaciju da se emancipiram, oslobodim. Zato što nas interesi i radoznalost vode kroz život a ne uvijek nešto drugo. Zbog toga kažem, e ljudi, pokušajte, ako želite biti fizičar, astronaut, šta god, samo naprijed. Obrazujte se, razgovarajte s političarima koji vas zastupaju, pitajte kako dalje, ne dozvolite da vas obeshrabruju.
Ne dozvolite da vas reduciraju na doseljeničku pozadinu iako to igra važnu ulogu. To je ta zavrzlama u kojoj se nalazimo u doseljeničkom društvu. Ne želi se biti samo ono odakle dolaziš, gdje su ti korijeni - ali bez tog faktora isto ne ide.
Naravno, svi se mi hvalimo da neke stvari vidimo drugačije. Nas dvojica bi sada dugo mogli pričati o tome kako se tresu i beru šljive i kako onda tamo neki teča poslije pije rakiju. To su priče, to je prošlost, nešto posebno, imam prijatelje iz drugih kulturnih krugova s kojima također pričam o tome, važno je da se vas ne reduciraju na kliše. Politika se tu promijenila. Vidite, kada se danas neko traži posao, ja upravo posmatram neke kandidate kod mene, dans fotografija više nije potrebna. Važne su kvalifikacije. To za mene predstavlja napredak. Na taj način raznolikost treba usvajati i širiti u društvu.
Kratka za kraj, kad ste već maloprije spomenuli šljive, na koje ste tačno mislili, vaš otac dolazi iz Bosne?
To bih morao pitati mog oca.
